Četrdesetdvogodišnjem Miralemu Beganoviću sloboda je bila tek pauza u igri.
Dvadeset dvije godine ili više od pola života proveo je iza rešetaka.
Kaže za Hayat.ba da je pokušao pošteno, ali mu nije išlo. Jednostavno, robija svoju robiju časno i pošteno.
U svijet kriminala ušao je kao maloljetnik. Tada je osuđen na dvije godine maloljetničkog zatvora, a nakon odslužene kazne vraća se u BiH.
U Zenici u zatvoru je već četvrti put, a trenutne uslove opisuje kao dobre.
Imao je i problem ranije u otvaranju. Prisjeća se kada je imao konflikt sa dilerom, koji je ostavio drogu kod njega da čuva, i Miralema je uhvatila stražu.
- Nađu ljudi to kod mene i zatvore me u drugi. Nije se sjetio da pošalje ni cigara, a rekao je ako zaglavim da ću imati sve. Ja mlađi, bio blentav. Kad sam izašao sa njim sam se obračunao. Tuča. – prisjeća se.
Sada radi u kuhinj, izolovan je. Kaže, voli pojesti, a hrana je odlična.
Ističe da se ne kaje ni sekunde zbog onoga što je uradio.
- Kajem se što nisam išao na jača mjesta, gdje bi više prihoda bilo – kaže iskreno.
Priča da za njega i zatvorski zidovi imaju dušu, a problemi i opterećenje vani su toliko veliki da je više puta na slobodi poželio da ode u zatvor.
- Ne treba meni ni uslov, ni pomilovanje. Meni je dobro u zatvoru. Sad zima, da ja sebi kupujem drva-neću. Pusti me na ljeto da ja mogu otići. Ovdje sve ima. Došao sam sa 60 a sad imam 160 kila. Zar to nije za pohvaliti? – rekao je Beganović, za Hayat.ba.
Video pogledajte u nastavku…
