U dolini bijelih nišana danas će smiraj naći devet žrtava genocida u Srebrenici

U Memorijalnom centru u Potočarima danas se obilježava još jedna tužna godišnjica, 25. godišnjica genocida nad Bošnjacima u “zaštićenoj zoni UN-a” Srebrenica.

Zbog pandemije su posebnom režimu prilagođene sve ovogodišnje manifestacije. Zvanični dio komemoracije, kojem je planirano da prisustvuju ambasadori i predstavnici domaćih institucija, odvijat će se u dvije sale, u kojima će biti po 50 osoba, a neke međunarodne zvanice koje su dobile pozivnicu, umjesto dolaska u Potočare, poslale su svoju videoporuku.

Dženazi i ukopu prisustvovat će članovi porodica, prijatelji i drugi koji i na taj način žele odati počast žrtvama. Važeće mjere zaštite bit će provedene i u ovom slučaju, grupe ljudi bit će raspoređene na propisanim udaljenostima na prostoru Memorijalnog kompleksa u Potočarima.

Dženazu će predvoditi reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović.

U dolini bijelih nišana u Potočarima danas će svoj smiraj će naći devet žrtava genocida: Sead (Huso) Hasanović, rođen 1971. godine u Krivačama, Alija (Bekto) Suljić, rođen 1969. godine u Poznanovićima, Hasan (Alija) Pezić, rođen 1925. godine u mjestu Pustoše, Hasib (Šaban) Hasanović, rođen 1970. godine u Slatini, Zuhdija (Suljo) Avdagić, rođen 1947. godine u Novoj Kasabi, Bajro (Ramo) Salihović, rođen 1943. godine u Voljavici, Ibrahim (Hamid) Zukanović, rođen 1941. godine u Sasama, Salko (Ahmo) Ibišević, rođen 1972. godine u Ljuboviji i Kemal (Husein) Musić, rođen 1968. godine u Glogovoj.

Prethodnih godina u Potočarima se, u vrijeme obilježavanja godišnjica genocida u Srebrenici, svake godine okupljalo od 25.000 do 50.000 ljudi. Zbog pandemije ove godine taj broj biti znatno manji, ali poruke mira i upozorenja ostaju iste – da se nikome i nikada više ne ponovi zločin genocida kakav su vojska i policija RS-a počinile nad Bošnjacima “zaštićene zone ” Ujedinjenih nacija Srebrenica, jula 1995. godine.

Između 11. i 22. jula, u Srebrenici je ubijeno više od 7.000 pretežno muškaraca i dječaka, a prognano više od 40.000 žena, djece i staraca.

Jedan od najvećih masakara srebreničkog genocida počinjen je u kasno poslijepodne 13. jula u Zemljoradničkoj zadruzi Kravica, gdje je ranije tog dana s livade u Sandićima prebačeno između 1.000 i 1.500 Bošnjaka. Pripadnici specijalne policije pucali su na zatočenike, a u skladište su ubacivane i ručne bombe.

Masovna pogubljena 14. 15. i 16. jula nastavljaju se na području Zvornika – u selu Orahovac, na brani u Petkovcima, Kozluku, Vojnoj ekonomiji Branjevo i Domu kulture u Pilici.

U masovne grobnice ukopavaju se tijela ubijenih Bošnjaka.

Nakon 16. jula nastavila su se ubistva manjih grupa muškaraca Bošnjaka na području Kozluka i Nezuka.

Mjesec i po kasnije, pripadnici VRS-a i MUP-a RS-a učestvovali su u organizovanom naporu skrivanja ubistava i pogubljenja u zonama odgovornosti Zvorničke i Bratunačke brigade, tako što su ponovno zakopavali tijela ekshumirana iz prvobitnih masovnih grobnica.

Do sada je identifikovano skoro 7.000 žrtava genocida, a pronađene su 94 masove grobnice.

Uprkos zaštićenom statusu Srebrenice po odluci UN-a, međunarodna zajednica, uključujući DutchBat, nije učinila ništa da zaštiti civilno stanovništvo enklave.

Ova ubistva postala su najveći masakr koji se dogodio na evropskom kontinentu od Drugog svjetskog rata, a Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Međunarodni sud pravde su službeno proglasili masakr u Srebrenici iz jula 1995. zločinom genocida.

Pred sudovima u regionu i Haagu za zločine počinjene u Srebrenici do sada je osuđeno 47 osoba, na više od 700 godina zatvora, kao i četiri doživotne kazne zatvora.

faktor