U malom selu Hrvatinovići nadomak Tešnja živi tročlana porodica Nermina Kičine. Njihovi dani ispunjeni su borbom za goli život jer Nermin zbog brige o bolesnoj supruzi i kćerci ne može raditi, a jedina primanja koja imaju su 22 KM mjesečno od Centra za socijalni rad. Žive kao podstanari, u maloj trošnoj kući, neuslovnoj za život, a za kiriju mjesečno izdvajaju 75 KM vlasnicima kuće koji žive u Holandiji. Preživljavaju od pomoći dobrih ljudi, pa su se tako obratili i općinskom načelniku mr.Ibrahimu Hadžibajriću molbom da im pomogne. Nakon prispjelog zahtjeva načelnik je zadužio sekretarku organa državne službe mr. Almu Destanović da provjeri o kakvoj se porodici radi, te da im se osigura neophodno za život. Sekretarka je nalog riješila po hitnom postupku, a porodici Kičina su iz Općine Stari Grad isporučeni prehrambeni paketi sa osnovnim životnim namirnicama, te jednokratna pomoć u iznosu od 800 KM.
Posjetom ovoj porodici uvjerili smo se u koliko teškoj situaciji se nalaze. Nermin radi sve što može da prehrani porodicu i prihvata svaki posao koji mu se ponudi, ali problem je u tome što supruga Esada zbog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti da se sama brine za dvoipogodišnju kćerku Nerminu i ne smije ih dugo ostavljati same, pa ne može prihvatiti nijedan dugoročan posao.
„Esada nije dobro. Liječila se, a doktori su joj postavili dijagnozu posporođajna depresija i psihoza. Jedan ljekar u Tešnju je čak rekao i da ima bipolarni poremećaj. Ona ne može sama ostati s djetetom, ne može se brinuti za nju, hraniti je, presvlačiti. Prestala je i da pije lijekove jer tvrdi da je uspavljuju, a odbija i da ide doktoru“, ispričao nam je odmah po dolasku Nermin držeći u naručju svoju dvopogodišnju kćerku Nerminu koja još nije počela da hoda. Dok nam on pripovijeda njihovu životnu priču, iz kuće izlazi Esada koja nepovezano govori da ne vjeruje doktorima i ne želi da im ide, tvrdi da je uvijek upućuju istom ljekaru, a u njega nema povjerenja, te se žali na loše uslove i nemar koji je navodno doživjela u bolnici u Zenici. Kako jedna nesreća nikad ne dolazi sama, tako je i ovu porodicu zadesila još veća briga kada su shvatili da ni njihova Nermina nije dobro. Djevojčici koja još nije počela ni da govori utvrđena su odstupanja u razvoju i problemi psihomotorike, a zbog problema sa stolicom bila je i hospitalizirana na deset dana u bolnici u Zenici. Sada je Nermin redovno vodi na fizikalne vježbe u nadi da će djevojčica prohodati.
„Nije još prohodala, ne stoji, samo puže. Vodim je u Tešanj na fizikalne vježbe po deset dana, pa napravimo pauzu. Samo da prohoda, meni ne treba pomoć i kućna njega samo da ona prohoda, da mi ona ozdravi,“priča ovaj hrabri otac sa suzama u očima.“Ima problema i sa ishranom, ne može svašta da jede, a muči je stolica, pa je ležala i u bolnici. Sad je, hvala Bogu, ništa ne boli. Prije nije mogla ni sjediti, a sad može i pomalo se penje uz krevet.“
„Ja sam uvijek uz njih jer ih ne smijem ostaviti same. Odem samo do doktora, apoteke ili trgovine. Pomažu nam iz Pomozi.ba i svaki dan nam donose obrok, a povremeno i pakete“, ispričao je Nermin. „Ja sam zahvalan svima koji nam pomažu, a posebno se zahvaljujem načelniku Hadžibajriću koji nam je čak iz Sarajeva poslao pomoć. Nažalost u našoj Općini Tešanj nam nisu pomogli i samo nas upućuju u Centar za socijalni rad,“dodao je.
Strahuju od dana kada će napustiti kuću
Zahvaljujući plemenitim ljudima, nisu gladni, ali strahuju od dana kada neće moći platiti kiriju i budu morali napustiti i ovu kuću. Prije nekoliko godina pokrenuta je akcija za prikupljanje pomoći ovoj porodici, a od novca koji se sakupio kupili su plac od 500m2 u obližnjem selu. Nevladino humanitarno udruženje ‘Oslonac’ koje gradi kuće za zbrinjavanje ugroženih porodica moglo bi pomoći da im se sagradi kuća.
„Dolazili su iz NVO Oslonac i stavili su nas na listu za izgradnju kuće. Prošle godine smo bili deveti na listi, a ove godine smo peti. Ali, to zavisi od donatora, ako se uključe mogla bi nam se sagraditi kuća, a to bi nam riješilo mnoge probleme. Volio bih kada bi imali komadić zemlje na kojem bi sijali i tako imali hranu za sebe.“ Sekretar NHU ‘Oslonac’ Hasan Ćeman potvrdio nam je da su upoznati sa slučajem ove porodice, te da bi za izgradnju kuće trebalo osigurati cca 30-32.000 KM, od čega bi ova organizacija mogla obezbijediti polovinu sredstava, a drugu polovinu donatori.
Kontaktirali smo i Centar za socijalni rad Tešanj gdje su nam potvrdili da ova porodica ima samo 22 KM mjesečnih primanja, te povremene jednokratne pomoći, kao i periodičnu pomoć donatora i nevladinih organizacija.
Općina Stari Grad i načelnik Hadžibajrić nastojat će naći način kako pomoći ovoj porodici u rješavanju njihovog socijalnog statusa u mjeri u kojoj jedna lokalna zajednica može pomoći drugoj i građanima u stanju potrebe.
avaz
