Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine je prošle godine potrošilo oko 60.000 KM na ugostiteljske usluge, što je oko 10.500 KM više nego 2020., a o državnom trošku boravilo se u kafanama i po sedam i osam sati.
Ured za reviziju institucija Bosne i Hercegovine istakao je u novom izvještaju da se nisu mogli uvjeriti da neki od zabilježenih troškova ovog ministarstva zaista i jesu troškovi reprezentacije, koja se koristi za ugostiteljske usluge prilikom poslovnih sastanaka.
Revizori su tako pomenuli račune za konzumaciju pića koji prevazilaze uobičajene poslovne protokole.
– Na pojedinim računima ugostiteljskih objekata fakturisana je u najvećem dijelu konzumacija pića van uobičajenih okvira poslovnih protokola ili je bilo slučajeva da ugostiteljski objekat izda veliki broj fiskalnih računa u dužem vremenskom periodu u toku jednog dana, na primjer 68 fiskalnih računa za ukupan iznos od 586 KM u vremenskom periodu od sedam sati ili 52 fiskalna računa za ukupan iznos od 709 KM u vremenskom periodu od osam sati – piše u izvještaju državnih revizora o načinu trošenja novca Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH u prošloj godini.
Konstatovali su da je na eksternu reprezentaciju, odnosno ugostiteljske usluge izvan sjedišta Ministarstva, potrošeno oko 46.300 KM. Najveći iznos, oko 33.800 KM, potrošio je ministar Miloš Lučić, njegov šef kabineta je potrošio oko 5.000 KM, pomoćnica ministra za ljudska prava oko 3.200 KM, a zamjenik ministra Dževad Mahmutović oko 3.000 KM.
Ugovori o djelu teški 216.300 KM
– Uočili smo da se kod računa za eksternu reprezentaciju donose pojedinačne odluke ministra u kojima se navodi organizacija sa čijim predstavnicima se održava radni sastanak, formalni povod i okvirni iznos troška, ali se ne navodi broj osoba koje su prisustvovale događaju na kojem su realizovana sredstva reprezentacije – napoenuli su revizori.
Utvrdili su da se i jedan dio sredstava za reprezentaciju zapravo koristio za kupovinu hrane i higijenskih potrepština socijalno ugroženim porodicama.
Ovo nisu jedini troškovi na koje su revizori skrenuli pažnju. Na ugovore o djelu dato je oko 216.300 KM, što je za 111.200 KM više nego 2020., a pojedinačni iznosi kretali su se od 180 KM do 6.000 KM mjesečno.
Ono na šta je posebno ukazano jeste da je ministar imao jednog savjetnika više od propisanog broja.
– Ističemo da je jedna osoba koja je bila na poziciji savjetnika ministra, nakon prestanka radnog odnosa zbog ispunjavanja uslova za penzionisanje, nastavila angažman u Ministarstvu putem ugovora o djelu uz mjesečnu naknadu od 2.200 KM. Dakle, i pored činjenice da su na određeno vrijeme zaposlena četiri savjetnika ministra, koliko je sistematizovano važećim Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji, Ministarstvo je angažovalo još jednu osobu u funkciji savjetnika – ukazali su revizori.
Preferiranje u javnim nabavkama
Zamjerke su imali i zbog korištenja službenih vozila vikendom, ali i zbog podataka na putnim nalozima. Tako su evidentirane loko (lokalne) vožnje iako se prelazilo više od 100 kilometara, ili uopće nije bilo evidentirano da je službeno vozilo korišteno iako je taj dan plaćana putarina na autocesti upravo tim vozilom.
Problem su bili i vanredni servisi gdje se prvo popravljalo vozilo pa onda pravio zahtjev za servis, prilično štur u pogledu detaljnijeg opisa kvara i uzroka štete
Kada su u pitanju ovi troškovi, zanimljivo je da je za audi A6, kupljen 2012. godine, u proteklih osam godina dato čak 101.600 KM za servisiranje, od toga samo u prošloj godini oko 24.800 KM.
Revizija je Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH dala mišljenje s rezervom i zbog nabavke službenog vozila za 39.900 KM. Stigle su dvije ponude i obje za vozilo marke nissan qashqai.
– Ministarstvo nam nije prezentovalo dokaze da je prije pokretanja javne nabavke osiguralo konkurentnost u postupku na način da su najmanje dvije marke vozila mogle zadovoljiti uslove koji su postavljeni u tenderskoj dokumentaciji – konstatovali su revizori.
faktor/chi