Priča o mladima – imamu Nihadu efendiji Ahmetoviću i svećeniku Josipu Dediću, odnosno o njihovom prijateljstvu i primjeru koji daju vjernicima oko sebe, poznata je dijelu javnosti u Bosni i Hercegovini, ali je za razliku od brojnijih tmurnih koje govore o lošim pojavama u bh. društvu, uglavnom ostala nezapažena.
Dolazak na misu
U javnost su svećenik i imam dospjeli nakon mlade mise velečasnog Josipa Dedića u župi Presvetog srca Isusova u Prozor-Rami. Toga dana na misu uz dvije hiljade vjernika Katolika, došao je imam iz Nihad efendija Ahmetović, te se tom prilikom i obratio prisutnima. Njihovo prijateljstvo inače datira od ranije, a spojila ih je, kažu, ljubav prema biciklizmu, piše Dnevni.ba.
“Velečasnog poznajem još iz studentskih dana. Upoznali smo se slučajno u Prozor-Rami. Sreli smo se na biciklizmu i tako je sve započelo. On me je kasnije pozvao na mladu misu, a ja sam se naravno rado odauzvao i to je u medijima bio bum.
Ljudi koji su me dočekali u crkvi bili su radosni što sam tu i zaista sam imao lijep i topao doček. Kada sam im se obratio, dobio sam aplauze, a na kraju sam velečasnom poklonio našu svetu knjigu Kur’an, prisjeća se imam Ahmetović.
Velečasni je danas u Travniku, tamo je angažiran u Katoličkom školskom centru, ali kontakt s imamom ostao redovan, dok su druženja česta onoliko koliko im dozvole obaveze. Saradnja vjerskih zajednica u ovoj općini je, smatra Ahmetović, dosta dobra, za što zasluge pripisuje i jednima i drugima.
“Neću reći da smo svakog dana zajedno, ali sarađujemo i to jako lijepo. Ljudi se druže, piju kafu, pomažu… U odnosu na druge gradove taj dijalog kod nas je zaista dobar. Naravno, mišljenja sam da on može biti i bolji, ali nisam nezadovoljan.
Ima tu mnogo tema, projekata i stvari na kojima bismo mogli i trebali zajedno raditi. Moramo se zajednički nastaviti boriti za bolje sutra svih ljudi u ovoj zemlji. U Prozor-Rami sam 18 godina, dijelim to parče zemlje sa svima koji žive tu i ponavljam – moramo dalje zajedno. Ponekad pročitam kako ljudi ovdje žive jedni pored drugih i to mi zasmeta.
Nismo mi jedni pored drugih, već smo vijekovima jedni sa drugima. Makar je to moja percepcija. I to je moj odgoj, tako su me ustvari roditelji vaspitali. Poštujem i dičim se svojim, ali isto tako poštujem i tuđe, poručio je efendija Ahmetović.
Ovo je svakako još jedan među velikim brojem primjera suživota u Prozor-Rami, ali i cijeloj Bosni i Hercegovini. Primjer kako ljudi na ovim prostorima još uvijek vrijedno čuvaju tradiciju zajedničkog življenja i prihvatanja, te poštivanja drugog i drugačijeg.
Bolji ljudi
Josip Dedić je ispričao kako je svog prijatelja na misu pozvao ne samo što su privatno bliski, već i kako bi pokazao da su život i suživot na ovim prostorima mogući i realni.
“Od efendije sam dobio svetu knjigu Muslimana – Kur’an. Nihad je tada naglasio u svom govoru kako je Bog jedan i kako ga samo drugačije zovemo. Čitanjem Biblije i Kurana možemo postati ljudi kakvima nas Bog želi. Stoga, prihvatimo jedni druge, radimo bolje, budimo podrška jedni drugima, pa će i naš grad biti bolje mjesto, poručio je Dedić.
Ahmetović je za svoj dolazak na misu rekao još i kako je to veliki događaj za Prozor-Ramu, ali prije svega ljudsko djelo. Međureligijski dijalog nam je svima prijeko potreban.
072info
