Prenosimo cijelu facebooku objavu od Šemsudina Mehmedovića.
Kako su 16.3.2022.g. izvjestili mediji Premijer Poljske Mateusz Morawiecki oglasio se nakon posjete Kijevu gdje je zajedno s premijerima Slovenije i Češke Republike održao sastanak s ukrajinskim liderom Volodimirom Zelenskim. Nakon sastanka Morawiecki je naglasio da “Evropa mora shvatiti da ako izgubi Ukrajinu više nikada neće biti ista. Više neće biti Evropa.”. “Takva Evropa bi bila poražena, ponižena i patetična verzija same sebe. Želim snažnu i odlučnu Evropu”, poručio je poljski premijer.
Svakom, ko iole pomnije prati ono što se dešava u Ukrajini lako se složiti sa Premijerom. Međutim, ono što i on i ostali političari u EU zaboravljaju istaći je ono što objašnjava predtekst agresije na Ukrajinu. A on je u tome da je Evropa već izgubila jednu veliku bitku za demokratiju i univerzalne civilizacijske vriednosti, koje bar deklarativno baštini, koja joj daju posebno mjesto na mapi svijeta, onu u BiH. Taj poraz ju je oslabio do te mjere da je agresija na Ukrajinu uopšte postala moguća i na kraju se i desila, a po Evropi se počela obnavljati skloništa za zšstitu od nuklearnog napada. Evropa je spavala svoj “zimski san”, uspavana u blagodatima lijepog života, i ponižavanja malih i siromašnih zemalja. Sjetimo se samo odnosa prema milionima unesrecenih migranata, koja sui m poniženja priređivali, upravo na granicama te famozne i kukavičke EU.
Naime, u BiH se već dogodilo sve što se po međunarodnom pravu nije smjelo desiti i što je ruski kleptokratski režim naknadno do kraja iskoristio da bi legitimizirao i legalizirao uništenje cijele jedne suverene države i brisanje njenog naroda sa mape nacija u evropi.
Sličnosti su zaista zaprepašćujuće: na BiH je pokrenuta agresija iz dvije susjedne zemlje jednako kao u Ukrajini;
1.tome je prethodilo formiranje dva paradržavna entiteta jednako kao u Ukrajini;
2. oružana intervencija je opravdana zaštitom od izmišljene opasnosti pripadnika dva naroda koji su nastanjeni u BiH a koji dijele isti etnički identitet kao dominantni narodi u dvije susjedne zemlje koje su povele vojni napad, jednako kao u Ukrajini;
3. trećem narodu u BiH koji je bio meta napada negirala su se država i nacionalni identitet jednako kao Ukrajincima u Ukrajini;
4. uz upotrebu islamofobije optuzivan je, a i danas se lažno optužuje i za nacizam jednako kao Ukrajinci u Ukrajini;
5. gradovi u kojima je bio nastanjen sistematski su opkoljavani, osvajani a gdje osvajanje nije bilo moguće stavljani su pod opsadu karakterisanu zločinima protiv covjecnosti jednako kao u Ukrajini;
6. osvajanje teritorije uz saradnju dvije agresorske vojske pomognute vojnim formacijama dvije formirane paradržavne tvorevine zaustavilo se jedino i isključivo tamo gdje je legalna vlada RBIH pružila učinkovit vojni otpor jednako kao u Ukrajini;
7. susjedne zemlje nikad nisu priznale da vode rat u BiH jednako kao što Rusija tvrdi da ne vodi rat u Ukrajini;
8. zgrožena zločinima nad zaštićenim kategorijama koje su činili agresori na RBIH međunarodna zajednica je formirala Međunarodni krivični tribunal za bivšu SFRJ nadležan za gonjenje počinilaca tih krivičnih djela jednako kao što Ukrajina i njeni saveznici najavljuju da će podnijeti krivične prijave Stalnom međunarodnom krivičnom sudu za zločine počinjene u Ukrajini; usprkos užasnim zločinima koje su susjedne zemlje uz pomoć svojih agenata počinile u BiH njihovi teritorijalni dobici su priznati kroz mirovni sporazum koji je zaključen radi zaustavljanja rata protiv i u BiH a političke stranke i šovinistički programi iako dijelovima udruženih zločinackih poduhvata legitimizirani su i legalizovani kroz Mirovni sporazum a stubovi njihovih politika – konstitutivnost naroda, fizička podjela zemlje na dva entiteta i dominacija etničkog identiteta nad građanskim slobodama i ljudskim pravima građanina kao pojedinačnog ljudskog bića – ugrađeni kao temeljac sveukupnih odnosa u društvu čineći je taocem nacionalizama iz susjednih zemalja, jednako kao u Minsku 1 u Ukrajini; 8. države agresori na međunarodno priznatu i suverenu BiH nisu zbog unaprijed dogovorene, isplanirane i provedene podjele BiH snosile nikakve posljedice već su nagradjene ustrojstvom BiH koji oslikava njihove ratne napore kao i time što su dobile pravo da sa pripadnicima “svog” naroda u BiH uspostavljaju specijalne i paralelne odnose koje su koristile potom za opstrukciju funkcionalnosti centralnih vlasti u BiH, jednako kao u Sporazumu iz Minska za Ukrajinu;
9. uplitanje susjednih zemalja u poslove BiH nije prestalo potpisivanjem Mirovnog sporazuma, provođenje ideje “srpskog sveta” što je samo drugo ime za velikosrpski program, dovelo je do protuustavnog i nezakonitog povlačenja entiteta RS iz državnih institucija i jednako takvog preotimanja državnih nadležnosti, dok su se agenti druge susjedne zemlje pridružili toj aktivnosti kroz pomaganje blokade državnih i institucija nižih nivoa vlasti uz isti izgovor o navodnoj ugroženosti unitarizmom onih koji se zalažu za građansku i demokratsku BiH, jednako kao u ponudjenom Minsku 2 u Ukrajini;
10. period smanjenog direktnog učešća u političkom životu BiH onih zemalja koje su dužne da se staraju o provodjenju Mirovnog sporazuma karakterističan je po jačanju malignog i koruptivnog uticaja Rusije ne samo na eksponente Bosni dvije susjedne zemlje već i na širi region Zapadnog Balkana gdje je skupa sa jednom od te dvije zemlje bila direktno uključena u državne udare u Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji, jednako kao što je to Rusija činila u Gruziji, Moldaviji i Ukrajini.
Tolika slicnost u agresivnim postupcima susjeda BiH i Ukrajine i rezultatima koji su polučeni u zemljama metama tih aktivnosti mogu dovesti do jedino mogućeg zaključka – Rusija je kao nacrt za svoju velikorusku politiku prema Ukrajini koristila postavke dva velikonacionalna programa koji su napali BiH i to naročito “srpskog sveta”, te metode njihove implementacije i (ne)reakciju zemalja EU i SAD na promjene “na terenu” uključujući i njihovu nedosljednost i popustljivost agresorima tokom pregovoranja i implementacije Mirovnog sporazuma iz Daytona.
Stoga je poljski premijer, nazalost, tek djelomično u pravu. Evropa zbog svojih propusta u Bosni vec dobrim dijelom nije ono čto je bila i to još jedino ne vide ili ne žele da vide državnici iz EU. Dokaz tome je i ono što u podrumima, bez struje, vode, hrane i lijekova preživljavaju gradjani Ukrajine pod ruskim bombama, raketama i snajperima. Jer da je EU reagovala na ono što je BiH snašlo od 1992. do 1995. godine napad na Ukrajinu ne bi se ni desio.
Stoga, kad zastupnici Evropskog Parlamenta slušaju šta im po naputcima Rusije, Srbije i Hrvatske govore u oči i bez drhtanja u glasu dva ruska (š)pijuna u BiH trebaju znati da će svako rješenje EU u BiH koje bude jos jednom udovoljavalo njihovim apetitima biti iskorišteno – jednako u Ukrajini. A nakon toga u Gruziji, Moldaviji, Kazahstanu… a nakon toga moguće ponovo u Njemačkoj, …Sve dok napad i na samu EU rastočenu autoritarizmom, korupcijom i ispervertiranim identitetskim politikama postane sasvim zamisliv.BOSNA JE BRANILA EU IDENTITET; ALI JE NISU SHVATILI U EU; DOK IM NIJE MEČKA ZAIGRALA U VLASTITOJ AVLIJI