Priča o hadžiji iz mahale

Stanuje kod mene u mahali jedan hadžija, ovaj novi M-92.
Desna šaka mu ostala savijena od “klipače” što ju je onomad u onom sistemu čvrsto držao.
Kako se penzionisao i pronašao višak vremena po čitav dan vazi i smara sve što ulicom hoda.

Nekada se zbog pristojnosti prema starijem može saslušati, mada češće zbog njegove potrebe uvođenja novih produhovljenih pravila koje nauči u novoj vjeri, mnogi dobiju potrebu za brzinskim hodom uz opravdanje da žure ili negdje kasne.

Lijepo je kad čovjek dođe tobe i sagleda sve greške koje je činio, te se u vremenu koje mu predstoji kaje zbog njih. Lijepo je i kada ih javno iznese i na vlastitim primjerima kojih ima mnogo, savjetuje druge da ih ne čine. Sve je to lijepo, mada mnogima poput mog hadžiji biće malo dunjalučkog vremena za pokajanje.

Moj hadžija je shvatio da je suludo trošio dane opijajući se u okolnim kafanama, da su mu djeca odrasla a da nije ni primijetio kada se to desilo, da mu je žena teško bolesna mada ga je svaki dan topao ručak dočekao…

Shvatio je hadžija mnogo toga i kajao se, samo opet na pogrešan način. Njegovo pokajanje se svodilo na klanjanje svih pet vakata, na post i iftare, na petak i džumu, na kurbane koji su se razmjenjivali mahalom. I to je gotov sve što se može pripisati činu dolaska tobe u epizodi M-92.

Sve ostalo nije mogao shvatiti i neće nikada, jer on se nije mijenjao. Mijenjale su se samo stvari koje su se mogle javno vidjeti. Mada kada se razmisli i one su ostale iste samo pod novim plaštom.

Iftari su se pravili i na njih pozivali siti, imućni, rado viđeni, poznati. Ostaci hrane su se bacali u obližnji kontejner, jer siti ne znaju za gladne. Oni koji su trebali biti za sofrom nisu bili, jer takvi su nevidljivi. Takvi se neće danas sutra na drugim iftarima kada odu hvaliti niti nabrajati sva pripremljena jela koja su pred njih iznešena. Kurbani su se klali i razmjenjivali po sistemu “ti meni – ja tebi”, čisto radi pokaza da se stavi na znaje ko ima i ko kolje. Veći komadi birali su se za doktore, sudije, činovnike javnih sektora, manji za obične komšije tek toliko da se zadovolji forma. Na džumu se išlo u određene džamije gdje dolazi “elita” jer nikada ne znaš ko će ti i za šta zatrebati.

I dalje je mrzio pse, šutao ih nogom i posipao otrov oko kuće. I dalje je smatrao da se ženi treba znati mjesto rezervisano samo u kući kraj šporeta i da dalje od njega nema šta tražiti, jer muško je glava kuće i života i kao takvo određuje sva ovozemaljska pravila. I dalje je nazivao žene koje nisu rodile “jalove” od kojih je po njemu i bog digao ruke, a za jedno dijete u kući uvijek je jedva dočekao da kaže “jedno ko nijedno”. I dalje je mrškao ljude sa ispruženom rukom, ponižavao gladne smatrajući da su sami krivi za svoje stanje, tjerao djecu koja se igraju..

Sem klanjanja, iftara, džume i kurbana u valu pomodarstva M-92 i čina dolaska tobe moj hadžija promijenio je još samo pozdrav, te na uobičajeno “dobar dan” okretao glavu uz mrmljanje a možda i neku psovku o neodgojenosti i nepoštovanju prema liku i djelu njegove malenkosti.

priče iz sehare

Na našoj stranici će te ubuduće moći čitati niz ovakvih i sličnih priča koje će vas sigurno zanimati.