Miljan Rupar je na listi “Bh Bloka za Mostar”, koalicije SDP-a BiH i Naše Stranke na izborima u Mostaru. Ovaj SDP-ovac na vrlo neuobičajen način, tekstom, obratio se javnosti i potencijalnim biračima. Njegov tekst prenosimo u cijelosti :
𝐓𝐯𝐨𝐣𝐚 𝐫𝐚𝐧𝐚 𝐝𝐨𝐛
Možeš reći da te politika ne zanima, da ne želiš imati ništa s njom. Ali odrastanje bilo gdje na Balkanu znači odrastati blisko s politikom. Ona te prati i prije tvog rođenja.
Počinje dok si još u majčinoj utrobi, kada se tvojoj majci nije omogućena na vrijeme i adekvatna zdravstvena skrb kakvu zaslužuje te mora ići u privatne klinike, jer su liste čekanja u državnim zdravstvenim ustanovama predugačke. Naravno,te ustanove svi mi plaćamo, izdvajajući značajan iznos doprinosa iz naših primanja, i one bi trebale tu biti zbog nas.
Nastavlja se i u vrtiću, kada te čuva teta koja ti se ne može posvetiti, jer ima previše mališana u jednoj grupi.
Čeka te i kada se upišeš u školu, pardon dvije škole, ali pod istim krovom. Ta škola možda neće imati salu u kojoj ćeš moći igrati košarke, ali je važno da ima dvostruku, neefikasnu administraciju, koja, kao i mnoge nepotrebne administracije u tvome gradu, proždire javni novac. U toj školi će ti predavati nastavnici koristeći isključivo kredu i ploču, bez i jednog modernog sredstva, jer onome koji o tome odlučuje nije stalo da tvoje obrazovanje parira modernom obrazovanju 21. stoljeća.
Možda ćeš poželjeti baviti se nekim sportom. Međutim u tvome gradu možda neće biti sportske dvorane,a ni adekvatnog bazena, pa ćeš se igrati vani ili smrzavati se plivajući u trošnoj zgradi s razbijenim prozorima iz austrougarskog vremena.
Još si mali, pa i dalje nećeš biti svjestan koliko je politika uz tebe i prati te u stopu, dok je u isto vrijeme dva koraka ispred tebe i planira kako da ti podmetne nogu da se sapleteš. Do sada se samo zagrijavala, a njen ćeš efekt istinski osjetiti vrlo brzo, netom prije završetka svoje adolescentne dobi.
𝐏𝐮𝐧𝐨𝐥𝐣𝐞𝐭𝐚𝐧 𝐬𝐢 𝐢 𝐤𝐫𝐞ć𝐞š 𝐧𝐚 𝐬𝐭𝐮𝐝𝐢𝐣𝐞
Prvi pravi efekt politike doista ćeš osjetiti kada umjesto tebe, na tvoj željeni fakultet,na budžet, bez plaćanja,„upadne“ sin ili kćerka uglednog doktora ili direktora neke firme iz tvog grada. Ti ćeš nekako misteriozno završiti prvi ispod crte, pa će ti roditelji morati teškom mukom plaćati školarinu, iako si se trudio i zaslužio od školarine biti oslobođen. Što je najgore, primljenu osobu možda i poznaješ i znaš da je bila lošiji učenik od tebe. Politika 1 – ti 0.
Tvoji roditelji, inženjer i zdravstveni radnik, rade kao skladištar i prodavačica, jer nisu mogli naći posao u struci.
Zašto? Zato što je lokalna proizvodna firma, nekadašnji gigant, u kojoj je radio tvoj otac jednim magičnim „potpisom“nestala u trenu, a on ostao bez posla. Zato što u gradskoj bolnici za tvoju mamu nema mjesta, jer prioritet imaju rođaci i kumovi rukovodećih.
Sada si punoljetan, pa možeš možda nešto i promijeniti u svome gradu. Međutim, još si mlad i nezreo, smatraš da je politika nešto strano, nešto što te se ne tiče. Ne radiš na tome da joj pariraš i izjednačiš da bude 1:1. Zašto? Zato što još nisi svjestan da je politika tvoga grada zapravo protivnik. Ili možda jednostavno u tvome gradu nema lokalnih izbora, jer to tako odgovara mjesnim moćnicima.
Međutim politika je neumorna vreba te. Čeka pravi trenutak da opet osjetiš njen efekt.
𝐓𝐯𝐨𝐣𝐞 𝐩𝐫𝐯𝐨 𝐳𝐚𝐩𝐨𝐬𝐥𝐞𝐧𝐣𝐞
Završio si fakultet. Možda si najbolji student u generaciji, možda i najbolji u posljednjoj dekadi, ali tebe neće pozvati na fakultet da se baviš istraživanjima. To će mjesto pripasti studentu s prosjekom ocjena skoro znatno nižim od tvojega. Ali kako je to moguće?
Moguće je to zato što je taj student dijete nekog stranačkog podobnog poslušnika. Politika 2 – ti 0.
Posao ćeš naći negdje kod lokalnog privatnika. Možda i u svojoj struci ako budeš imao sreće da je ista tražena. A onda ćeš opet osjetiti politiku na djelu. Zbog toga što zakon to dozvoljava, vlasnik firme u kojoj radiš prijavljuje te na minimalac. Radiš svaki dan sat ili dva prekovremeno, a prekovremeni sati ti se ne plaćaju. Primanja ti kasne, nije prošla ni druga godina tvog zaposlenja, a već ti duguju iznos polugodišnjih primanja. I tako u nedogled.
Već je minimum 2:0 za politiku, a možda je moglo biti i manje razlike, samo da si bio svjestan svoga protivnika od početka.
Nezadovoljan stanjem u svome gradu i svojim zaposlenjem imaš dvije opcije:
𝐏𝐥𝐚𝐧 𝐁: 𝐎𝐝𝐮𝐬𝐭𝐚𝐣𝐞š 𝐢 𝐨𝐝𝐥𝐚𝐳𝐢š
Bez puno razmišljanja i borbe odustaješ i planiraš otići u tu Njemačku o kojoj svi pričaju. Tamo ćeš imati sve ono što ovdje nemaš, jer to je zemlja zakona, idealna zemlja mnogih ljudi ovog našeg napaćenog Balkana. Čuo si to od dosta svojih prijatelja što su otišli.
Ako si odabrao ovu opciju i otišao, utakmica između tebe i politike tvoga grada je završena, izgubio si. Politika 3 – ti 0.Izgubio si i ti, i još jako mnogo ljudi koji su iz grada otišli u inostranstvo u posljednje vrijeme.
