Murat Hurtić, logoraš i šef tuzlanskog tima: Tri decenije traži kosti likvidiranih Bošnjaka

Murat Hurtić (60) rođen je u Grapskoj kod Doboja, selu koje su srpske snage 10. maja 1992. godine spalile, žene i djecu raselile, a 400 muškaraca odvele u logore. Sa svoja četiri brata bio je u srpskim logorima, a, kada se dokopao slobode, saznao je da mu je ubijen brat Kasim.

Sva stratišta

Tragajući za bratom i ostalim ubijenim Bošnjacima Doboja i okoline, počeo je raditi u komisiji za razmjenu, a onda u tuzlanskom timu za traženje nestalnih osoba. U potrazi za kostima ubijenih Bošnjaka i Hrvata obišao je sva stratišta sjeveroistočne Bosne.

Bivši nastavnik ni sanjati nije mogao da će narednih 30 i više godina tragati za kostima ubijenih, otvarati masovne grobnice na stratištima od Doboja, Brčkog, Bosanskog Broda, do Podrinja, da će svakog dana s tuzlanskim timom za traženje nestalih, kojem je bio na čelu, gledati slike užasa – likvidiranih beba, djece, trudnih žena, starih ljudi, s povezima na očima i žicom zavezanim rukama i nogama.

Kako vrijeme odmiče, Hurtić ima potrebu mladima ove zemlje ispričati sve užase koje je doživio otvarajući grobnice Glumina sa 274 ekshumirana tijela, Crnog vrha sa 649 pobijenih ljudi, Doboja sa 10 ekshumiranih ubijenih Bošnjaka… Bio je i u Snagovu, koje je imalo sedam masovnih grobnica, Glogovi s tri masovne grobnice, Zelenom Jadru s pet masovnih grobnica, Kazanbašči s 13 grobnica…

Murat Hurtić, logoraš i šef tuzlanskog tima: Tri decenije traži kosti likvidiranih Bošnjaka
Murat Hurtić, logoraš i šef tuzlanskog tima: Tri decenije traži kosti likvidiranih Bošnjaka

Prisjeća se Hurtić i ekshumacija u Hrečić Polju kod Bratunca, gdje su pronađene kosti troje djece od tri, šest i devet godina, zajedno s kostima njihovih roditelja, potom ubijenog dječaka Arhinela Kunića, pa kosti djece u grobnici Zaklopača. U najvećoj masovnoj grobnici Crni vrh pronađene su kosti devet članova romske porodice iz Skočića. Strijeljane je preživio samo Zijad Ribić.

Masovno silovanje

U grobnici Ogradica kod Vlasenice, duboko u šumi, pronađena su tijela žena bez odjeće, što ukazuje na masovno silovanje.

– Teško je sve ove godine nositi te užasne slike u sebi. Kada u grobnici pronađemo dječiju cuclu, flašicu s mlijekom, igračku i dječije kosti, teško je ostati pri pameti i ne pitati se koje zvijeri pobiše djecu ili ko ubi nerođeno dijete u majčinoj utrobi. Ko strijelja 32 mojih starih i bolesnih sugrađana u Grapskoj, pa ih spališe u pekari i ukopaše, pa prekopaše, negdje kraj Bosne, da im se ni danas za kosti ne zna – kaže Hurtić.

Opomena za buduća pokoljenja

Hurtić će se i ove komemoracije naći u Srebrenici da se pokloni žrtvama. Da se podsjeti na svoj dugogodišnji rad u otvaranju grobnica u potrazi za kostima nevino ubijenih Srebreničana. Ove godine ide u zasluženu penziju i to će biti prilika da o fotografijama i svjedočenjima o strahotama na stratištima u Srebrenici napiše knjigu kao opomenu za buduća pokoljenja.

AVAZ