Jasmila Žbanić: Voljela bih da Draško Stanivuković pogleda film o Srebrenici

Emotivni film o ljudskoj patnji, nemoći, neizvjesnosti i nedostatku ljudske empatije „Quo vadis, Aida“, nagrađivane rediteljke Jasmile Žbanić, u kinima se prikazuje samo u jednom dijelu BiH. Zbog straha od incidenata, u Republici Srpskoj niko nije spreman da ga prikaže na filmskom platnu. I to valjda govori o suočavanju sa prošlošću, o prividnoj demokratiji, o nemogućnosti da se poljulja narativ o Srebrenici kreiran od strane političkih elita u Republici Srpskoj. Alternativa postoji, film je od večeras dostupan online, ali vrhunska produkcija slike i zvuka zaslužuje prikazivanje na velikom platnu. 

Film će večeras od 20 časova biti dostupan gledaocima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori Sloveniji, Sjevernoj Makedoniji i Kosovu, putem platforme http://ondemand.kinomeetingpoint.ba/.

– Probali smo sve, kina u RS-u su odbila da prikažu film, iz straha od režima, tako da smo našli rješenje, a to je Internet – VOD platforma – kaže Žbanić za Buku. Na ovaj način svako može gledati film bez straha, u svojoj kući, kaže Jasmila.

Film o Srebrenici ipak zaslužuje da izađe iz četiri zida i u Republici Srpskoj, koliko god on bio bolan. Strah je znak da još nismo spremni da se suočimo sa prošlošću, ali s čim da se susreću mlađe generacije rođene u vrijeme ili nakon rata. To je možda pitanje koje treba da postavimo pojedincima koji se kriju iza narativa kolektivne odgovornosti. 

– Kada ste pomenuli riječ genocid, još jednu crvenu maramu u našoj areni – začuđena sam kako se u medijskom prostoru RS-a izjednačava riječ genocid sa srpskim narodom. Sud u Hagu je izrekao individualne kazne ljudima koji su naređivali ubistva i egzekutorima. Zašto političari u Republici Srpskoj smatraju da se te presude odnose na cijeli narod to mi je zaista nejasno. I moram reći da je prilično perverzno! Što se mene tiče, nikada nisam postavljala znak jednakosti između Srba i zločinaca. Među brojnim prijateljima, kolegama i rođacima Srbima nemam ni jednog zločinca. Naprotiv. Emancipacija od zločinaca i narativa koji ih promoviše je izuzetno važan korak za razvoj našeg društva – kaže Žbanić.

Film je do sada pogledalo skoro 10.000 ljudi. Jedini dugometražni igrani film o Srebrenici je i bh. kandidat za nagradu Oscar, a do sada je nagrađen sa pet nagrada na četiri festivala. No, na 49% teritorije naše zemlje nema političke volje da se ovaj film prikaže. Kako će za nekoliko sati film biti dostupan online, rediteljka Žbanić se nada da će ga mnogi u Republici Srpskoj pogledati, pa i Draško Stanivuković, politička ličnost koja je posljednjih dana regionalna senzacija. 

– Kakve veze ima Draško Stanivuković koji je 1995. godine imao dvije godine sa ubicama? Nikakve! Ovo je sada digresija, ali kad sam ga već spomenula, moram reći da mi je Draško simpatičan. Mislim da je u mnogim stvarima u pravu, ali da je u nekim stvarima u zabludi: ne vjerujem da će moći riješiti korupciju u društvu ako je društvo korumpirano zločinima, da će graditi pravedno društvo na velikoj nepravdi koja je počinjena njenim građanima. Ali to što mislim da je u zabludi oko nekih stvari, nije razlog da ne vjerujem u njegov kapacitet za čovjeka i za ljubav, a zaista mislim da ih ima. Nadam se da će pogledati Quo vadis, Aida?  Sigurna sam da će nakon toga bolje razumjeti zašto neke njegove riječi bole. Ako zamisli kako bi bilo njegovoj baki da nije pronašla tijelo svog Draška i da mu ne može otići na grob već 25 godina – možda će učiniti nešto da pomogne da se nađe 1.700 tijela Srebreničana koja su još uvijek sakrivena u Republici Srpskoj. To bi bilo hrišćanski i moralno, a ne bi bilo protiv srpskog naroda, nego protiv ubica.

Quo vadis, Aida je u Veneciji dobio i tri nezavisne nagrade: organizacije UNIMED (Mediterranean university Union), nagradu Brian organizacije UAAR (Union of Agnostics and Rationalist) i  nagradu SIGNIS asocijacije SIGNIS International (World Catholic Association for Communication).

Na Antalija Film Festivalu, „Quo Vadis, Aida?” nagrađen je za najbolji internacionalni igrani film.  Zlatnom zvijezdom film je nagrađen na El Gouna Filmskom festivalu u Egiptu gdje je nagradu za najbolju glumicu dobila Jasna Đuričić. Na 21. Arras film festivalu u Francuskoj nagrađen je nagradom “Zlatni atlas” za najbolji film.

zenit.ba