DANAS NEPLODNO OKO 17% PAROVA: OVO SU RAZLOZI, DIJAGNOSTIKA I MOGUĆE TERAPIJE

Uz loš životni stil i okolišne čimbenike, na plodnost muškaraca utječe i genetsko naslijeđe, stres, ali i rastući problem pretilosti te zloćudnih bolesti

Neplodnost parova u porastu je već niz godina, pa je tako u Hrvatskoj danas neplodno oko 17 posto parova, a predviđanja stručnjaka su da će do 2030. učestalost biti čak 30 posto. Usto, sve je učestaliji uzrok muški sterilitet. Naime, dok su prije 50 godina najčešći razlog bili problemi sa ženskim reproduktivnim sustavom, danas je u više od pola neplodnih parova uzrok muški sterilitet.

– Više od 200 studija iz čitavog svijeta ukazuju da se i u dokazano plodnih muškaraca reducira koncentracija spermija odnosno njihov broj u mililitru ejakulata, njihova pokretljivost i uredne morfološke osobine. Istraživanja su utvrdila da se karakteristike spermiograma od 1980. godine umanjuju za 30 do 50 posto. Od tada je muški uzrok neplodnosti porastao od oko 20 posto na današnjih 52 posto kao jedini uzrok ili udruženi uzrok neplodnosti – objašnjava prof. dr. sc. Velimir Šimunić, specijalist ginekologije i opstetricije te subspecijalist humane reprodukcije u poliklinici IVF.

– Činjenica je i da su se s vremenom također poboljšale mogućnosti dijagnostike, pa centri za liječenje neplodnosti muškarce sve češće šalju nama urolozima i androlozima kako bi se ustanovilo gdje je problem. Promijenila se i svijest, pa su danas muškarci spremniji poduzeti sve što je u njihovoj moći kako bi ostvarili roditeljstvo – kaže dr.sc. Dinko Hauptman, dr.med. specijalist urologije i subspecijalist urologije Poliklinike Klinike za urologije u KBC Zagreb.

– Muški sterilitet je oduvijek postojao, ali se nekad za neplodnost krivilo samo žene i samo se njih obrađivalo kad je riječ o liječenju. Ipak, prema nekim statistikama, trećina neplodnosti otpada na ženski sterilitet, trećina na muški, a ostatak su udruženi ili idiopatski sterilitet. Naime, imamo 10 do 15 posto slučajeva gdje unatoč svim dostupnim znanstvenim metodama ne možemo uopće otkriti razlog neplodnosti – navodi dr.med. Martina Bračun, spec. ginekologije i opstetricije te uže specijalizacije iz humane reprodukcije u poliklinici Beta plus.

– Do 1999. godine prema WHO normalna morfologija je podrazumijevala 30 posto spermija i više u ejakulatu, no kako se s vremenom značajno smanjila i kvaliteta sjemena, WHO je 1999. godine spustila taj prag i sada se normalnom morfologijom podrazumijeva ona sa četiri posto i više sjemena u ejakulatu. Također, normalne referentne vrijednosti prema WHO danas su 16 i više milijuna spermija po milimetru ejakulata, a pritom gledamo i njihovu pokretljivost koja mora obuhvaćati 30 posto i više spermija – objasnila je dr. Bračun.

– Iz godine u godinu opada broj spermija i valja istaknuti kako svakih deset godina dolazi do revizije normalnih vrijednosti tako da je teško govoriti o tome što se danas smatra normalnim vrijednostima kad će one za desetak godina biti drugačije. Mi kao struka držimo se određenih referenci, ali očekujemo da će situacija u budućnosti biti gora te da će muška plodnost, ako je suditi prema ovome trendu.

– Naime, drugačiji je način stvaranja muških i ženskih spolnih stanica. Kod žena, sve jajne stanice su stvorene prije rođenja i troše se s vremenom te njihov broj i kvaliteta opadaju s godinama. Kod muškaraca spermatogeneza je vrlo intenzivna i traje tri mjeseca. U tom periodu se u potpunosti zamijene svi spermiji, pa su zato osjetljivi na vanjske čimbenike, ali to je ujedno i razlog zbog kojeg postoji značajna mogućnost poboljšanja stanja u slučaju slabije plodnosti. S druge strane, žena već nakon 45 godina ima vrlo male šanse postati majka sa svojom jajnom stanicom bez donacije iste, dok muškarac može prirodnim putem postati otac i u dobi od 70 godina – objašnjava dr. Bračun.

Prof. Šimunić nastavlja kako kod muškaraca prirodna plodnost opada za jedan do dva posto na godinu, a starenjem se vrijeme potrebno za postizanje trudnoće produljuje za dva do tri puta. Dr. Bračun ističe da su ljudi općenito slabo plodni jer šansa za trudnoću po jednoj ovulaciji iznosi svega 20 do 25 posto, i to u optimalnoj fertilnoj dobi koja je za muškarce i žene ista, između 20. i 30. godine života. Specijalisti ističu da bi ljudi koji u toj dobi imaju redovite odnose i žena ne ostane trudna tijekom godinu dana, trebali potražiti savjet stručnjaka jer u tom slučaju postoji bojazan da se bore sa neplodnošću. Smatra se da će 80 posto parova te dobi doći do željene trudnoće prirodnim putem. No ukoliko je žena starija od 35 godina, pomoć bi trebalo potražiti već nakon šest mjeseci jer je plodnost prirodno smanjena.

– To mogu biti postupalne promjene nakon spolno prenosivih bolesti ili varikokela, odnosno proširenje vena u skrotumu i unutarnjih sjemenskih vena. Također, mogu biti genetski ili epigenetski, mogući uzrok je i DNK fragmentacija spermija ili prehrana, oksidativni stres i nezdrav život. Uzrok može biti i okolišna toksičnost odnosno polutanti iz okoliša kao i debljina, dijabetes, hipotireoza, autoimune bolesti ili pak tumori i zloćudne bolesti te fizički ili emocionalni stres – objasnio je prof. Šimunić dodajući da na funkciju spolnih stanica utječu i brojni testikularni rizici kao što su vrućina, hladnoća, trauma, odjeća, pretjerano bicikliranje.

– Također i elektromagnetsko zračenje, blizina mobitela i napredne mreže negativno utječu na plodnost. Zanimljivo, nošenje bokserica povisuje plodnost, za razliku od stegnute odjeće, jer testisi zahtijevaju nižu temperaturu. Epimutacije su jedan od glavnih razloga za redukciju plodnosti sjemena danas. Živimo u okruženju 80.000 raznih kemikalija, polutanata koji mogu ući u naše tijelo. Zrakom, hranom ili vodom okolinski toksini mogu potaknuti endokrine i metaboličke poremećaje jer interferiraju s aktivnošću hormona. Mogu djelovati kao obesogeni, dijabetogeni i reprodukcijski disruptori. Poremećaji se mogu prenijeti vertikalno, transgeneracijski – upozorio je prof. Šimunić.

Ističe da su okolinski stresori pesticidi, insekticidi, fungicidi, kozmetika, bisfenol A, polifenoli i teški metali kao što su živa, olovo ili kadmij te plinovi poput etilena i ispušnih plinova vozila, ili pak nafta, ulja i sumpor. Gotovo sve što nas okružuje u suvremenom načinu života, bez obzira živimo li u urbanim ili ruralnim područjima. Najvažniji korak u liječenju muške neplodnosti je dijagnostika, a prva pretraga u tom smjeru je spermiogram.

– Ta je pretraga vrlo važna jer okvirni i površan pregled sjemena može zavesti u daljnjim postupcima. Ocjenjuje se ejakulat, biokemijske osobine, broj spermija, pokretljivost, vitalnost i dovoljan udio morfološki normalnih spermija. Ovisno o dva početna nalaza uz dva do šest dana apstinencije, dodatno se obavlja urološki pregled, mikrobiološka analiza i analiza hormona. Napredna pretraga je i ocjena DNK fragmentacije spermija, odnosno oksidativni stres. Prema potrebi obavljaju se i genetske pretrage kao što su kariotip, mikrodelecije y kromosoma i ostalo. Definitivna dijagnoza usmjerava na terapiju – opisao je prof. Šimunić.

– Muškarci danas znaju da je spermiogram osnovni nalaz, pa nam nerijetko dolaze nakon što su samoinicijativno obavili tu pretragu i traže da im očitamo nalaz jer ga ne znaju interpretirati. No s obzirom na veliki broj čimbenika koji utječu na plodnost, često samo taj jedan nalaz nije dovoljan i potrebne su dodatne pretrage – ističe dr. Hauptman.

– Lakše je djelovati ako je u pitanju muški sterilitet koji je često privremenog tipa i na njega se može utjecati promjenom navika, a svakako valja istaknuti da obrada kod žena i muškaraca kreće paralelno. Ipak, najčešće nam se žene javljaju prve, a ukoliko je spermiogram uredan, fokusiramo se na nju i liječenje njezinog problema. Činjenica jest da je i danas pitanje steriliteta i potpomognute oplodnje svojevrsna tabu tema i mnogi tu intimu ne dijele ni sa najbližim prijateljima te nerado govore o svojoj neplodnosti – ističe dr. Bračun navodeći da su danas muškarci spremniji prihvatiti činjenicu da imaju problem.

– Još ima slučajeva da muškarac traži izliku i tvrdi kako je nalaz slučajno ispao loš i da nije tako inače ili traži drugo objašnjenje za svoje stanje, ali uglavnom prihvaćaju situaciju, surađuju i timski uspijemo riješiti problem – navodi dr. Bračun ističući da čak ni loš spermiogram ne mora biti razlog da se trudnoća ne ostvari prirodnim putem.

– Dovoljan je samo jedan kvalitetan spermij, tako da šansa ipak postoji – kaže dr. Bračun objašnjavajući da se u liječenju graničnih situacija fokusiraju na čimbenike na koje mogu utjecati, poput promjene životnog stila. Prof. Šimunić ističe kako je u Hrvatskoj, koja je pri europskom vrhu kad je riječ o učestalosti debljine, poseban problem debljina muškaraca.

– Debljina za 40 do 50 posto umanjuje plodnost sjemena i umanjuje proizvodnju androgena što je uzrok spolne disfunkcije. U svijetu i našoj zemlji porast učestalosti debljine je posebno zabrinjavajući jer u 40 godina porast je čak za tri do četiri puta. Važno je istaknuti prehranu jer u nekim obrocima nalazimo estrogene kao što su ksenoestrogeni ili fitoestrogeni, a oni su opasni neprijatelji proizvodnje spermija. Ostali čimbenici muške neplodnosti su i alkohol, kofein, droge i anabolici. Samo anabolici za 50 posto reduciraju spermatogenezu – kazao je prof. Šimunić.

Liječenje muške neplodnosti u tom smislu koncentrira se na zdrav život koji uključuje smanjenje tjelesne težine i tjelovježbu od 250 minuta na tjedan, izbjegavanje polutanata i izbjegavanje izloženosti elektromagnetskom zračenju.

– Ako je uzrok urinarna infekcija, liječi se antibiotikom i nadamo se da će to riješiti problem. Ako je riječ o varikokeli, odnosno proširenju vena koje odvode krv iz testisa, taj problem možemo riješiti operacijom. Također, pretilost nije jedini razlog zbog kojeg preporučujemo fizički aktivnost budući da ona potiče stvaranje muškog spolnog hormona testosterona koji je važan za stvaranje spermija. No i u slučaju pretilosti, mršavljenje mijenja hormonsku sliku i pozitivno djeluje na cijeli proces – ističe dr. Hauptman.

– Kada je dijagnoza muške neplodnosti konačna, može se pokušati liječiti je multivitaminima i antioksidansima kroz nekoliko mjeseci. Svakako valja liječiti uzroke koje smo utvrdili, a oni su terapijom promjenjivi. To vrijedi za upale, varikokelu, opstrukciju i slično. Ipak, najveći dio muške neplodnosti se liječi izvantjelesnom oplodnjom. To je nezamjenjiva metoda – mikroinjekcija spermija u jajne stanice ( tzv. ICSI ) koja ima visoku uspješnost. U okolnostima potpunog izostanka spermija u ejakulatu obavlja se urokirurški zahvat dobivanja spermija iz testisa (tzv. TESE) – objasnio je prof. Šimunić dodajući da se u slučaju brzog pada plodnosti ili rizika od ranije neplodnosti savjetuje krio pohrana više uzoraka ejakulata.

Dr. Bračun pojašnjava da je ICSI metoda izvantjelesne oplodnje koja se sastoji u tome da specijalist u svaku prethodno izvađenu jajnu stanicu injektira spermije koje su odabrali embriolozi.

– Također, u određenim situacijama radimo IVF metodu u kojoj se sjeme obrađuje tako da se uklone svi nepokretni mrtvi spermiji, a preostale potom miješamo sa dobivenim jajnim stanicama te ih oni sami oplođuju. Ta je metoda zapravo najsličnija prirodnoj oplodnji – kaže dr. Bračun. Mogućnosti, dakle, postoje, no činjenica jest da postoji i značajan problem kao danak suvremenog načina života, koji s godinama postaje sve ozbiljniji piše 24SATA.