More
    spot_img

    30 godina otkako je zatvoreno ‘mjesto smrti i đavoljeg mučenja’ – logor Omarska


    Preživjeli logoraši Regije Banja Luka i porodice ubijenih obilježili su danas 30. godišnjicu početka raspuštanja logora “Omarska”, kroz koji je od 25. maja do 30. augusta 1992. godine prošlo više od 3.300 Bošnjaka i Hrvata, od kojih je, prema podacima udruženja, 700 ubijeno.

    “Ja sam s još pet žena bila osuđena na smrt, ali sam preživjela i danas sam jedina živa od tih žena. Moramo živjeti, dolaziti i pričati, pričati istinu o tome šta se ovdje desilo. Dešavali su se najteži zločini i mučenja”, kazala je Sabiha Turkanović iz Kozarca.

    “‘Omarska’ nije bilo mjesto u kojem se sa logorašima sporadično okrutno postupalo ili u kojem su životni uslovi naprosto bili teški. Bila je to paklena sredina u kojoj su muškarci i žene bili lišeni najosnovnijih životnih potreba i čovječnosti. Omarska je bila mjesto gdje su ljude tukli svakodnevno i uz upotrebu đavolskih sredstava mučenja. Niko nije mogao biti u zabludi da je ‘Omarska’ samo loše vođen zatvor – ona je bila zločinački poduhvat koji je smišljeno funkcionisao, na način kojim se uništavao um, tijelo i duh ljudi koji su tu bili zatočeni”, stoji u jednoj od presuda Haškog tribunala, u predmetu “Kvočka i drugi”, istaknuto je na današnjem okupljanju u Omarskoj.

    Nijaz Mujkanović iz Kozarca posljednji je logoraš koji je izašao iz Omarske 22. augusta 1995. godine. Sjećanja i danas, kaže, jednako bole.

    “Ne znaš šta nosi svaka noć, prozivka, kad te prozove ponesi stvari i kreni, znači da te nema više. Kao u Aušvicu, imali smo bijelu i crvenu kuću. Bijela za mučenje, a iz crvene se niko nije vratio“, ispričao je Nijaz Mujkanović, koji je svoja teška iskustva pretočio u knjigu Zločin s predumišljajem, koja je prevedena na engleski, francuski i švedski jezik.

    RADIO SARAJEVO



    spot_img

    Aktuelno

    spot_img

    Povezani članci