Nesebičnost i požrtvovanje koje jedna osoba posjeduje često su motivisana ljubavlju, saosjećanjem i empatijom za druge ljude. Upravo time bila je motivisana i Selma Zukić koja se, prodavši svoj stan u Sarajevu, prije 9 godina preselila u Lukavac i tamo započela pravu humanu priču kojom usrećuje veliki broj djece, ali i starijih osoba.
Naime, Selma je zbog ljubavi i iz ljubavi, promijenila život iz korjena, te napustivši rodno Sarajevo, odlučila se na otvaranje dječije javne kuhinje za više od 200 djece u maloj opštini Lukavac, u Bosni i Hercegovini. Uz pomoć prijatelja i dobrog naroda već godinama pomaže one kojima je to najpotrebnije.
Rođena sam u Sarajevu i živjela tamo tolike godine, međutim sudbina me je dovela ovamo i sada živim u Lukavcu. Dječiju kuhinju smo otvorili unutar udruženja altruista “Ruke prijateljstva”,”, rekla je Selma koja je dodala da je zapravo po zanimanju umjetnica i da radi slike na bakru.
Planiranje oko otvaranja i samo otvaranje, bilo je jako teško, kako kaže najviše zato što je ovo jedina dječija kuhinja u u Evropi.“Nemamo nikakve pomoći, ni opštinske, gradske ili državne, opstajemo sami sa sobom. Imamo donatore, tražimo ih i molimo ih za pomoć, ali na kraju uspjeh je tu.
Pitaju nas kako izdržavamo u ovoj krizi, ali nama je kriza već 5 godina. Ovdje ima preko 300 korisnika, 100 korisnika je na čekanju”, rekla je ona.
Selma objašnjava da obroke prave svaki dan i da se trude da u obroku uvijek bude i mesa. Mnoge stvari dobijaju od humanih ljudi, ali je kako kaže sve lakše od kada je prešla u kuću koju je sama kupila.“Građani Lukavca imaju sluha, kako pojedinci tako i firme.
U početku smo bili stanari, ali sam ja odlučila da prodam svoj stan u Sarajevu i odlučila se da napravim kuću ovdje i da ovaj prostor dam za kuhinju”, rekla je Selma za YouTube kanal Tatabrada
.Dodala je i da se broj djece svakodnevno povećava, koliko joj je drago što ima prilike pomoći nekom, toliko bude u strahu da li će sve uspjeti.
Broj djece se konstatno povećava, mnogo ih je na čekanju. Pored djece ima i starih, ali ne možemo ih sve ubaciti. Skoro mi je ovdje jedan čovjek pao, vjerujte pao mi je od gladi”, rekla je ona. Na pitanje da li vrijedi sve ovo što čini za druge, Selma ističe da i te kako vrijedi.“
Vrijedi, vjerujte vrijedi. Ja nekad kod kuće sjednem tako i razmišljam da li sam pogrešila, ipak je mnogo ljudi koji očekuju dosta toga od mene. To me uhvati neka kriza kad znam da nemam novca, a treba se svašta platiti. E tada me uhvati pa sebi kažem da je ovo veliki zalogaj.
Ali onda kažem, ma ja ovo volim, kako sam do sad tako ću i od sad ću i tako uspjem”, zaključila je Selma.Selmina želja je da se u budućnosti proširi i sam posao ali se nada i da će uspjeti da kupi veći lokal za dječiju kuhinju, kako bi što manje djece bilo na čekanju.
CHI
