Gordana Dimitrijević modni je brand istoimene dizajnerice cipela sa adresom u Parizu. Rođena je u Sarajevu, a ratne okolnosti odvele su je u Francusku, gdje ljubav iz djetinjstva prerasta u brand cipela koji možete kupiti širom svijeta.
Modni brand Gordana Dimitrijević nastao je iz velike ljubavi prema dizajniranju, a brand je istoimene autorice. Prije šest godina, rođena Sarajka koja već 25 godina živi i radi u Parizu, osnovala je svoj vlastiti modni brand, a bavi se dizajniranjem cipela i torbi.
Njene cipele izgledaju sjajno i glamurozno, a proizvode Gordaninog rada možete pogledati na njenoj web stranici: https://gordana.fr/.
Međutim, njena priča počela je puno prije osnivanja ovog branda.
Još kao djevojčica, ukrašavala je i farbala svoje cipele. Iako nesvjesno, upravo tada rodila se ljubav prema modnom dizajnu. Tada nije mogla ni zamisliti da će njeno ime nositi cipele i torbe koje možete kupiti u nekoliko svjetskih metropola, ali i u našem glavnom gradu.
Mnogo godina poslije, djevojka okružena ratnim okolnostima odlučila je zaputiti se u grad ljubavi – Pariz.
Kada je stigla u Pariz, bilo joj je nevjerovatno vidjeti da ljudi normalno žive i da su struja, voda, hrana svima pristupačni.
S obzirom na to da se u Bosni i Hercegovini još ratovalo kada je Gordana stigla u Pariz, većina Francuza bila je upućena u situaciju u našoj državi.
– Francuzi su znali šta se dešava kod nas. I, naravno, svako od njih je imao svoju viziju dešavanja – ko je kriv, ko je počeo i kakva je bila uloga Francuza u svemu tome, objašnjava Gordana.
Uprkos tome što nije imala namjeru ostati u Francuskoj, prilagodila se tamošnjem načinu života. Dotadašnje školovanje na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu nije imalo nikakvu vrijednost, pa se odlučila na promjenu karijere.
S obzirom na to da je šivanje bilo jedina stvar koju je znala da radi, a koja se ujedno i cijenila u Francuskoj, odlučila je upisati se u prestižnu francusku školu Studio Berçot. Uprkos manjku iskustva, novca i poznanstava, uspjela je oduševiti direktoricu i osigurati mjesto u ovoj školi.
Iako je htjela biti dizajnerica odjeće, takmičenje za studente mode na kojem je trebalo dizajnirati i napraviti jednu cipelu pomoglo je Gordani da shvati da, zapravo, želi da dizajnira cipele… a potom i torbe.
Kroz dugogodišnje iskustvo koje je prethodilo osnivanju vlastitog branda, Gordana je naučila da se može opstati samo zahvaljujući mukotrpnom i predanom radu.
Sama činjenica da Gordanin brand opstaje godinama govori mnogo o njenom uspjehu, s obzirom na to da je tržište rada veoma konkurentno i da se svake godine pojavi veliki broj novih i školovanih dizajnera, ali isto tako brzo i nestaju sa tržišta.
Iako se mnogi nisu slagali sa pokretanjem vlastitog branda zbog finansijskog rizika, Gordana je odlučila poslušati svoj instinkt i dopustila srcu da je vodi. Kako možemo vidjeti danas, nije pogriješila.
Cipele naše sagovornice danas se mogu kupiti u Parizu, Seulu, Tokiju, ali i u Sarajevu. Jedan dio Gordanine kolekcije možete pronaći u Burtuqaali concept store. Međutim, ovo nije njena jedina poslovna okupacija.
– Pored mog branda, već 11 godina radim za Cosmoparis i od prošlog septembra za Opera de Paris. Moj najveći profesionalni plan je veći razvoj branda na međunarodnom polju, kaže Dimitrijević.
Gordanin život izgleda kao i život u bilo kojoj velikoj metropoli. “Posao, kuća, kćerka”, kaže Gordana.
– Naš radni dan je dug, kući obično dođem oko 20 sati, ukoliko muž ode po kćerku. U Francuskoj su raspusti svakih šest sedmica, po 15 dana, tako da koristimo taj period da odemo negdje na odmor ili da provedemo više vremena zajedno kući, ističe naša sagovornica.
Uprkos tome što je njen muž Francuz i što se u njihovom domu priča francuski jezik, Gordana nastoji održati dio bosanskohercegovačke tradicije. Sa svojom kćerkom razgovara na bosanskom, a kada ima vremena, kuha i bosanska jela.
– Moja kćerka je odrasla na bosanskoj kuhinji, ali zbog nedostatka vremena za kuhanje, željno iščekujemo dolazak moje majke koja nam sprema sogan-dolmu, zeljanicu, klepe i druga jela koja se spremaju u Bosni. Također, još slušam bosansku muziku, ali onu od prije 25 godina. Čak i na playlisti u mojoj radnji u Parizu ponekad “uleti” neka naša pjesma, sa osmijehom priča Gordana.
Nekoliko Gordaninih prijateljica iz Sarajeva živjelo je u Francuskoj, ali su, nažalost, odselile u druge države. Međutim, svakodnevno su u kontaktu i druže se ponekad na “girls vikendima” u nekom od evropskih gradova – Barceloni, Lisabonu, Bruxellesu i slično.
U Parizu joj nedostaju mama, sestra i brat koji su ostali u Sarajevu, a prilikom posjeta svom rodnom gradu, najviše vremena provodi upravo sa njima.
Gordana je sa nama prokomentarisala i društveno, ekonomsko i političko stanje u Bosni i Hercegovini, koje je u konačnici dovelo da velikog broja iseljavanja iz naše države.
– BiH je već dugo na listi najsiromašnijih zemalja u Evropi. S obzirom na to, sasvim je prirodno da porodice i mladi ljudi koji imaju priliku i uslove za odlazak iz BiH to i urade. Dok god BiH bude na ovoj listi, ljudi će ići. To se može promijeniti reformama za koje, po mom mišljenju, dosta ljudi u BiH nije spremno. Situacija u Evropi nije sjajna i ne padaju zlatne jabuke s neba, ali ljudi koji su spremni da rade će uvijek moći sebi obezbijediti pristojan život, smatra naša sagovornica.
Pozitivna sjećanja iz BiH veže za period prije rata, kada je, kako kaže, bila mlada i slobodna. S obzirom na različite okolnosti, vrlo joj je teško porediti život u Sarajevu tada sa životom u Francuskoj sada.
– Nezamislivo mi je u Parizu otići na višesatnu kafu sa nekim, kao što je moguće u Sarajevu. Život u Bosni je dosta usporeniji, ističe Gordana.
U Sarajevo se ne namjerava vratiti, ali mišljenja je da nikad ne treba reći nikad.
mojabih.oslobodjenje.ba
