Da je Elmira Sefo (27) u petak kući stigla minutu prije ili poslije kobnih 23.07 sati, u Stocu danas ne bi bio Dan žalosti i sa stolačkoga minareta poziv na molitvu ne bi zvučao tako tužno. Bila bi to uobičajena nedjelja u gradiću na jugoistoku Bosne i Hercegovine, 40 kilometara od Mostara, isto toliko od Metkovića, pa opet isto toliko od Nevesinja u Republici Srpskoj. Mjestu gdje žive Hrvati, Srbi i Bošnjaci, piše Jutarnji list.
Sve je ipak palo u drugi plan kada je u petak malo poslije 23 sata udario potres magnitude 5,7 po Richteru. Kako kažu stanovnici ovoga kraja, bio je to najjači potres koji su ikad osjetili.
“Ne pamtim jači potres ovdje, iako se znalo tresti i prije. Ovo je dosta trusno područje. Ali da ovako ljulja skoro pola minute, a onda još njih pet ili šest slabijih kroz noć, nikad nije bilo. Nitko nije spavao”, govori nam 67-godišnji Daut Dautovski dok stojimo ispred njegove kuće u samoj općini Stolac.
Pokazuje nam gore na Komanje brdo koje s južne strane okružuje mjesto i u čiju su zavjetrinu, tik uz padine, Stoličani podigli kuće. Otamo se, kaže, dokotrljao kamen koji je presudio djevojci. Kaže da možemo vidjeti i put kojim je ravnao sve ispred sebe.
“Čulo se rušenje kamena i onda, za dvije minute, eto, Hitna pomoć ide cestom”, prepričava on pokazujući dolje niz ulicu, na dvije kuće ispod.
Tamo je porodična kuća Sefo, oca Dževada, majke Suade i triju kćeri, Jasmine, Selme i Elmire, koja sada na vratima podruma drži Elmirinu osmrtnicu i crvenu naljepnicu da je kuća neuseljiva. Kako doznajemo od prvih komšija, od jakog potresa, odlomila se kamena gromada s brda iznad njihove kuće i survala oko 300 metara, slamajući stabla, probijajući ograde, te propala kroz krov porodice Sefo.
Nevjerojatnom slučajnošću susjedne su kuće pošteđene. Na mjestu gdje je kamen probio krov, kako vidimo, stoji rupa promjera najmanje dva metra prekrivena ceradom. Osim toga, generalno govoreći, gradom je teško primijetiti veća oštećenja, kuće su uglavnom cijele, kao i dimnjaci, a oštećena je nekolicina starih napuštenih kuća i lokalna osnovna škola.
Ipak, kamena je lavina nevjerojatnim spletom okolnosti presudila Elmiri Sefo, mladoj fizioterapeutkinji.
Kako pričaju susjedi, upravo se vratila kući iz grada i hodnikom prolazila prema sobi kada je teški kamen, propavši kroz krov, pao ravno u hodnik i pritisnuo djevojku o zid. Trojica mladića, kažu nam, kamen nisu mogla ni pomaknuti. Jedan od njih bio je i prvi susjed Uso kojeg smo zatekli ispred kuće, ali nije bio raspoložen za razgovor.
“Molim vas, ne mogu sada ništa govoriti”, rekao je kratko.
Njegova majka Ediba Čerkez rekla nam je da zvuk kamenja koje se kotrlja prema kućama “nikad neće zaboraviti”, a i da je njihov krov zaobišao za oko metar. Pukom srećom.
“Prvo se sve počelo ljuljati, sve jače i jače, a onda se čula tutnjava i buka kamenja koje se kotrlja i ruši drveće i ograde. Mi smo prvi krenuli u pomoć, ali nismo mogli pomoći. Čuli smo poslije da je preminula na putu do bolnice”, govori prva komšinica, dodajući kroz suze da je otac Dževad za kćerku počeo u prizemlju raditi studio za masažu. Nisu ga uspjeli otvoriti.
Općina Stolac ima oko 3.000 stanovnika, i to pretežito bošnjačkog, dvije trećine. Uglavnom je riječ o starijim ljudima koje uzdržavaju djeca raseljena po državi i svijetu.
Tihomir Stolica, televizijski snimatelj iz Trebinja, obližnjeg mjesta u Republici Srpskoj, koji tu dolazi svaki vikend u posjet majci Milenki, veli da je puno mladih otišlo odavde u skandinavske zemlje, a oni koji su ostali, rade u Mostaru i Čapljini pa svaki dan putuju na posao.
“Ovo je jako lijep kraj, ali nema ljudi i nema ko uložiti. Nema poslova, fabrika ni privrede”, govori.
Pušta nas u svoju porodičnu kuću uz rijeku Bregavu, koja prolazi kroz općinu kotrljajući se prekrasnim slapovima. Unutra nam pokazuje pukotine na zidovima.
“Ovo su kameni zidovi, debljine 60 centimetara, sve su kuće ovdje kvalitetno pravljene i teško ih je srušiti. Ali pogledajte ovo, oko prozora, sve je popucalo, iznutra i izvana”, govori, dodajući da još nitko od statičara nije došao.
Porodica Stolica, inače Srbi, nudi nas rakijom. Sutra slave Vaskrs. Zahvaljujemo im i poželimo mirnu noć.
“Ako Bog da, možda se ovu noć i naspavamo”, nada se.
Gradonačelnik Stoca Stjepan Bošković današnju nedjelju proglasio je Danom žalosti na području grada Stoca.
“Ljudski život ne možemo vratiti, ali sigurno možemo olakšati porodici. Naći ćemo način da pomognemo porodici”, rekao je gradonačelnik.
crna-hronika.info
