Sve je teže naći momke i djevojke spremne da rade pro bono, kako bi “pomogli svojoj stranci”, a oni koji rade za honorar ne pristaju na manje od pet maraka na sat da bi lijepili plakate, dijelili promotivni materijal ili pomagali u organizaciji predizbornih mitinga.
– Dugo su govorili “ima posla ko hoće da radi”, e sad je vrijeme da se ta mudrost preokrene u “ima radnika ko hoće da plati” – kaže jedan mladi Banjalučanin, koji je, kao promoter, radio u predizbornoj kampanji i 2020. i ove godine.
I u drugim strankama nerado pristaju na razgovor o ovoj temi. Ivan Begić, nezavisni kandidat za potpredsjednika RS iz reda hrvatskog naroda, jedan je od rijetkih koji ne bježe od priče o satnicama za one koji mu pomažu u kampanji.
– Generalno, izborna kampanja je, u svim aspektima, čak četiri do pet puta skuplja nego uoči lokalnih izbra 2018. Kada su u pitanju honorari, oni su tri do četiri puta veći nego prije četiri godine. Sve više ljudi ima otpornost prema politici, svi pitaju kad će i koliko biti plaćeni, nema entuzijazma – kaže Begić, koji je u kampanji i organizaciji kampanje učestvovao i 2020. godine, kao kandidat za odbornika u Banjaluci.
Begić kaže da mu se ipak “javio veliki broj volontera”, ali da njegov tim angažovao i studente i studentkinje, da rade za honorar i tako nešto zarade.
– Mladiće koji lijepe plakate i dijele letke, kao i promoterke na štandu, plaćamo 10 KM na sat. S njima sklapamo ugovor o djelu, a honorari se obračunavaju i isplaćuju jednom sedmično – kaže Begić.
Snježana Novaković Bursać, kandidatkinja SNSD za Parlament BiH, kaže da ne može porediti honorare, koji su, eventualno, u kampanji isplaćivani mladićima i djevojkama koji su pomagali kandidatima ili strankama.
– Naprosto, ja nemam iskustva s tim. Meni i sada, a i u ranijim kampanjama, pomažu samo prijatelji i volonteri iz stranačke infrastrukture – kaže ova iskusna političarka piše Srpskainfo.
CHI
