Husein Galijašević je 78-godišnjak iz Tešnja koji već godinama piše o ljudima i događajima. Istinski hroničar koji sve bilježi, pravi veoma detaljne dnevnike koji će u budućnosti biti svjedok jednog vremena, ljudi, događaja…O Galijaševiću u Tešnju možete čuti samo riječi hvale, kome god da ga spomenete, tako je bilo i dok smo tragali za njegovim kontaktom i adresom gdje nastaju priče o ljudima i životu u Tešnju.
Iznad jezgre grada Husein u svoja četiri zida godinama prikuplja podatke. Ne samo o aktuelnim dešavanjima, već i onim koji su bili od 1945. godine u Tešnju i sve ih pokušava pretočiti u dnevnike. Kada kažemo dešavanja, mislimo na sve, od ljudi, privrede, kulture, razvoja, dešavanja, elementarnih nepogoda..
.U razgovoru za Klix.ba Galijašević kaže da je njegovo pisanje krenulo veoma jednostavno, onog dana kada je njegov već sada rahmetli prijatelj Almir Ruštić pokrenuo portal koji je bio prazan. S ciljem da ga popune, počeli su objavljivati neke tekstove i zabilješke koje je još radio Huseinov brat, a isto je i on naslijedio dok je još kao mali uvijek nešto zapisivao.”
Krenuli smo ubacivati podatke na taj portal, ljudi su se interesovali. Onda mi se javio jedan poznanik iz dijaspore i tražio da ga informišem ko je preminuo. S obzirom da svako jutro na čaršiji pijem kafu uz novine, fotografisao sam smrtovnice i počeo pisati o tome. To je značilo našim ljudima u dijaspori, a onda sam ušao u arhivu fotografija, grada i ljudi, te počeo objavljivati”, govori Galijašević.
Nakon toga, počeo je objavljivati kada je ko magistrirao ili doktorirao, pisao je priče o djeci koja su vrhunski naučnici, o drugim uspješnim ljudima. Pisao je i svoj dnevnik o boravku na Covid odjelu Opće bolnice u Tešnju. Sve je to bilo u skladu s aktuelnim dešavanjima, ali Galijašević je htio pisati o onome o čemu se ne zna.
Sve je počeo zapisivati ručno, snimati diktafonom svjedočenja, a zatim prekucavati i printati dnevnike koje o svom trošku pripremi za biblioteku, muzej, Centar za kulturu, načelnika. Kaže da su brojni benefiti, od prikupljanja informacija do održavanja zdravog života.”Prvo što sam dobio s ovim je komunikacija. Čovjek kad uđe u godine, mora održati mentalno zdravlje, ali i fizičko. Susretao sam ljude, saznavao dosta o ljudima, uživao sam gledajući STEM kabinet u našoj školi i volio sam saznavati nove stvari.
Međutim, htio sam uraditi još neke stvari koje sam zamislio. Želio sam napisati knjigu o čovjeku koji je udario temelje za preokret Tešnja, koja govori o jednom vremenu i jednom čovjeku koji može pokrenuti sredinu i to sam završio, a druga stvar koju želim zabilježiti jeste histroija. Sada u arhivama ne možemo pronaći informacije kako je napravljen dalekovod za struju u Tešnju za vrijeme rata. Kako nema mnogo arhiva, odlučio sam prikupiti sve informacije o Tešnju od 1945. do 2022. godine gdje će biti sve što imam u svojim arhivama.
Nemam namjeru prviti knjigu, ali ću isprintati nešto i dati nekom historičaru”, dodao je naš sagovornik.Međutim, kaže i to da mu planove uvijek “pokvare” neki vanredni projekti pa je tako napravio popis stanovništva iz sredine XIX stoljeća. S obzirom da je nahija Tešnja bila izuzetno velika i obimna, uzeo je jedan dio Tešnja – Kasabu gdje je predstavio ljude, datume rođenja/smrti te podatke čime su se bavili i koliiko je bilo zanatlija.Ističe da je kroz sve ove godine, iako je bio direktor u Pobjedu sa 33 godine, a opće je poznato “da direktore niko ne voli”, kako kaže, njega su voljeli i da je i danas drag čaršiji, ali i čaršija njemu.”
Ja se osjećam toplo u ovoj čaršiji. Bio sam u Pobjedi sa 33 godine direktor do 1997. godine. Direktore niko ne voli, ali ja kada god bih došao, sa svima sam volio sjesti i porazgovarati. To mi čini život slatkim u ovoj čaršiji, komunikacija s ljudima i volim se s njima družiti. Faktički je sve to obostrano, poznajem ljude, jednostavno uživam u čaršijskim načinima života koji se polako napuštaju”, kaže Galijašević.
U svim ovim godinama dok je prikupljao informacije o ljudima, najteži događaj mu je bio smrt mladića koji je za svoj studijski uspjeh dobio Zlatnu značku, bio sin jedinac kod oca, a noć uoči svoje ženidbe doživio je saobraćajnu nesreću i poginuo.
Ipak, Galijašević je uvjeren da će se o Tešnju još mnogo pisati te vjeruje da će biti mnogo više pozitivnih priča, vedrih ljudi i dešavanja, o čemu najviše voli bilježiti u dnevnike. Upravo ti dnevnici biti će svjedok jednog vremena, ljudi, grada, zahvaljujući Huseinu Galijaševiću.
klix.ba
