piše: Ejub Kucuk
Dobri insan, hadzija Redzo Hamzic, je davne 1985, pred bolnicom u Foci, pronasao 16.500DM (tadasnjih njemackih maraka), pa sredinom 2000tih jos 35.000KM na parkingu u Gorazdu i 45.000KM na ulici u Sarajevu dok se vracao s Dzume. I svaki put je sve do zadnjeg feninga hadzi Redzo vratio vlasnicima odbijajuci da uzme nagradu za pronadjeni novac.
Koliko god puno novca je to bilo, sve su to mali iznosi prema 235.000KM koje je Redzo pronasao jednog proljetnog dana 2002 radeci na parkingu u Gorazdu za 3KM dnevno. Redzo ode kuci, jos jednom pregleda torbicu u kojoj nije bilo nikakvih dokumenata, zamoli Gospodara da mu pomogne u pronalasku pravih vlasnika i objavi na TV Gorazde da je pronasao novac, ali izostavi da kaze koji iznos. 17 prevaranata se javi, niko ne zna pojedinosti o novcu pa ih Redzo sve nadmudri. A onda se javi porodica iz Uzica u Srbiji sa tacnim iznosom, apoenima i detaljima kako je novac upakovan. Redzo do zadnjeg feninga vrati novac koji je ova porodica prikupila prodajom imovine u BiH za lijecenje sina oboljelog od raka. Odbije Redzo nagradu od 20% koju je odredio sud, odbije i 10% koje mu je ponudila porodica iz Uzica i kaze da je to njegov doprinos za lijecenje oboljelog djeteta. Odbije Redzo i novcanu nagradu Skupstine Srbije koju mu je namijenila uz plaketu za Humanistu 2002 godine sljedecim rijecima; “Tukli ste Gorazde svim silama u ratu da ga unistite, ali pozivom mene u Skupstinu vase zemlje pokazali ste da su to radili zli ljudi i da u Skupstini Srbije danas ima puno dobrih i postenih ljudi. Ne trebaju meni nagrade, da sam zelio pare imao sam priliku 🙂 ”. Mnogo su ga puta iza toga pitali ko mu je savjetnik za nastupe, a Redzo se svaki put nasmije siroko i pokaze prema nebu.
Na kraju mi Redzo rece da je odbio poziv za gostovanje u Oprah Show i nagradu koju mu je Oprah zeljela uruciti uz rijeci da “jedino Allah dragi moze podariti covjeku takvu sudbinu i pravu nagradu za njegova djela”. Dok se sve ovo desavalo Redzo je zivio od male plate i u kuci pokrivenoj najlonom. A onda su mu jednog dana na vrata pokucali ljudi iz humanitarne agencija Adra i rekli da su mu, novcem koji su prikupili vjernici Adventisticke crkve, kupili kucu na Poljinama u Sarajevu gdje danas zivi, drzi pcele, obradjuje bastu…
S Redzom me prije par dana upoznao hafiz Emir Cica iza podne namaza u Bakr-babinoj dzamiji i od tad mi ne izlazi iz glave. Niti zbog djela koje je ucinio, niti zbog vedrog duha koji ga krasi. A najvise sto znam da, koliko se god trudio, nisam ni izbliza covjek kao sto je Redzo i sto nisam nikad do sad nekog takvog upoznao 😔.
Redzo je ovaj skromni covjek divnog osmjeha u smedjoj jakni s crnom kapom. Odmah do Zahida (skroz desno) koji ljeto-zima cisti i odrzava dzamiju, hizmeti izbjeglicama/migrantima koji cesto prespavaju oko dzamije i koji se nikad ne zali, nikad ne kritikuje, nikad ne ruzi…
Hvala Gospodaru pa me spoji s ovakvim ljudima s vremena na vrijeme. Da vjeru u postenje i dobrotu vratim, da dusu oplemenim, da me na proste cestice rastave…
